Zagađenje živom ostaje jedna od najtiših i najdugovječnijih prijetnji okolišu. Nedavna istraživanja su istakla kako degradacija obalnih ekosistema može osloboditi ovaj metal koji se akumulirao decenijama, dok u drugim dijelovima svijeta direktna izloženost utiče na cijele zajednice, od školske djece u Peruu do autohtonog stanovništva u Boliviji. Podaci otkrivaju da živa ne samo da ostaje u okolišu, već i recirkulira kada su ekosistemi koji je skladište poremećeni.
Međunarodni tim, uključujući istraživače iz Centra za napredne studije Blanes (CEAB-CSIC) u Gironi, objavio je studiju u časopisu Earth-Science Reviews u kojoj analizira ulogu mangrova, slanih močvara i livada morske trave kao ponora žive. Ovi ekosistemi, poznati kao ekosistemi plavog ugljika, akumuliraju približno 16 tona žive godišnje u svojim sedimentima, ali kada se degradiraju ili nestanu, mogu osloboditi i do 26 tona svake godine. Istraživanje pokazuje da su aktivnosti poput jaružanja, koćarenja po dnu, razvoja obale, izlijevanja nafte i klimatskih pojava poput oluja, poplava, suša i morskih toplotnih talasa glavni faktori koji ugrožavaju ovu funkciju skladištenja.
Obalni ekosistemi: živa u opasnosti od tonjenja
Studija, koju su vodili istraživači iz nekoliko zemalja, ističe da mangrove, slane močvare i livade morske trave djeluju kao prirodni filteri koji zadržavaju opasne zagađivače, uključujući teške metale poput žive. Dok ovi ekosistemi ostaju zdravi, živa je imobilizirana u sedimentima, ali njihovo uništavanje može preokrenuti ovaj proces. Óscar Serrano, koautor studije i direktor GAME grupe u CEAB-CSIC-u, naglašava da je očuvanje ovih područja ključno za sprječavanje ponovnog ulaska žive u okoliš. Prema analizi, najranjivije regije su Istočna Azija, Latinska Amerika i Karibi, podsaharska Afrika i nekoliko pacifičkih ostrva.
Prijetnja u peruanskim učionicama
U Peruu, izvještaj Vijeća za zdravlje okoliša (CSA) otkrio je da je najmanje 2.647 učenika i školskog osoblja svakodnevno izloženo opasnim nivoima teških metala u 39 škola u rudarskim regijama kao što su Huancavelica, Áncash, Cajamarca, Junín i Lima. Analize tla pokazuju koncentracije arsena, olova i žive koje premašuju standarde kvalitete okoliša u zemlji. Mnoge od ovih škola izgrađene su na mjestima bivših mlinova za preradu srebra i zlata, gdje se cinabarit koristio za vađenje žive. Nicholas Robins, predsjednik CSA, poziva na daljnje procjene i hitne mjere za smanjenje rizika.
Epidemiolog Enrique Ecos upozorava da produžena izloženost ovim metalima, posebno kod djece i trudnica, može uzrokovati nepovratna neurološka oštećenja zbog bioakumulacije. U decembru 2023. godine, sud je naložio peruanskoj vladi da proglasi vanredno stanje u oblasti zaštite okoliša u Huancavelici zbog kontaminacije živom, olovom i arsenom, ali vlasti još nisu provele konkretne mjere. Situacija je posebno kritična u područjima visokog siromaštva, gdje nedostatak resursa pogoršava ranjivost djece školskog uzrasta.
Živa u bolivijskoj Amazoniji: uticaj na zdravlje
U Boliviji je međuinstitucionalna studija provedena u amazonskim zajednicama potvrdila visoku izloženost živi iz Ilegalno rudarenje i kontaminirana riba. Analiza kose i de peces Studije provedene u tom području otkrile su da više od 50% stanovnika ima oštećenje jetre, više od 30% ima promjene u crvenim krvnim zrncima, a 40% ima genotoksična oštećenja, odnosno oštećenje DNK. Roger Carvajal, šef eksperimentalne biomedicine u Institutu Seladis, objasnio je da su najčešći simptomi umor, anemija i vrtoglavica, iako produžena izloženost može dovesti do degenerativnih bolesti i raka.
Istraživači preporučuju potpuno ukidanje upotrebe žive u rudarenju zlata i njenu zamjenu manje zagađujućim alternativnim tehnologijama. Bolivijska medicinska asocijacija pozvala je vladu da promovira javne politike zasnovane na naučnim dokazima, budući da zemlji nedostaje agencija za koordinaciju akcija za rješavanje ovog problema. Studija pruža naučnu osnovu vlastima da usvoje hitne mjere za zaštitu zdravlja amazonskih zajednica i pogođenih ekosistema.
Dokazi prikupljeni ovim istraživanjima pokazuju da živa ne poznaje granice: od sedimenata mangrova na udaljenim obalama do školskih podova u Andima ili rijeka Amazone, ovaj toksični metal ostaje globalna prijetnja. Očuvanje obalnih ekosistema, dekontaminacija školskih okruženja i uklanjanje žive iz rudarstva neophodni su koraci za suzbijanje njenog utjecaja. U međuvremenu, naučnici insistiraju da su prevencija i obnova prirodnih staništa najefikasniji alati za sprječavanje recirkulacije žive i njenog daljnjeg štetnog djelovanja po ljudsko zdravlje i okoliš.